Vrste konja

Tri su glavne grupe konja:

• Tegleći konji - poput teških teretnih konja visokih 183 cm u ramenima i teži od 1135 kg.
• Lagani konji - kao arapski, visok oko 150 cm.
• Poniji - kao šetlantski, visok oko 150 cm. 
• Tegleći konj:
• Ponij:
• 
  

Porijeklo

Pretpostavlja se da prvi predak današnjeg konja vuče korijene između 55 i 38 miliona godina prije naše ere od Eohipusa (Hyracotherium), malog (veličine lisice) sisara koji se hranio lišćem. Na prednjim nogama imao je četiri prsta. Evoluirao je u sljedećih milion godina iz kojeg se razvilo više pratipova ove životinje, da bi se negdje prije oko 5 miliona godina razvio Pliohippus predak modernog Equusa, kakav je današnji domaći konj. Ova vrsta krupnijeg sisara raširila se po skoro svim kontinentima, razvijajući se u brojnim autohtonim vrstama istog zajedničkog prapretka.

Današnji konj pripada grupi Perissodactyla, zajedno sa nosorogom i tapirom, pripada kopitarima, odlikuje ih jedan nožni prst.

Izgled

Konji imaju različitu boju kože i dlake. Najčešće su crna, riđa, kestenjasta, crvenkasto-smeđa, bež i bijela. S bojom su povezani i nazivi: vranac, bijelac, šarac, riđan, sivac. Takozvani smeđi konji ustvari su gotovo crni sa svijetlijim područjem oko njuške, očiju i na nogama.Riđa uključuje nekoliko nijansi smeđe, što znači i crvenu, žutosmedu i crvenkastožutu. Takvi konji imaju crnu grivu i repove, i uglavnom crne gležnjeve. Jednake boje su i kestenjasti, ali bez crnih oznaka. Svijetlije kestenjasti konji su crvenkastosmeđi.Mnogi su konji bež ili bronzane boje ili pokazuju postepeni prijelaz te dvije boje, s grivom i repovima srebrne boje ili boje lana. Bijela boja konja mješavina je sive i potpuno bijele boje, dok se sivi konji rađaju kao smeđi, ali s vremeom dobijaju bijelu dlaku. 

Konji

Konj veliki kratkodlaki sisar duge grive i repa, pripitomljen od davnina. Koristi se za jahanje ili prijenos tereta.Za ženku konja koristi se naziv kobila, a za mladunče ždrijebe i ome. Nekastrirani polno zreli konj se naziva pastuh.